• Mama je bila ljuta ka pas, jer dite nije reklo 'MAMA',
• Dite je reklo ono što ga najviše žulja - spiza,
• Zaludu su bili svi daljnji pokušaji da se 'PAPATI' zamini s 'MAMA',
• Kad se pape (ja) umiša u priču dobija je po pi...
  
  

Takmičenje u bacanju satova

Višegodišnje takmičenje koje se redovito održava na popularnom SPLITSKOM gradskom trgu i nekad slavnom okupljalištu građana popularnom po nazivu - PJACA (nije pijaca, tamo se kupuju krumpiri, voće, salata ...), motivirano sve većom količinom kvalitetnih i nekvalitetnih satova koje koriste njegovi građani, osobito oni u javnosti popularniji, te glede dobre organizacije i zadovoljstva učesnika i gledatelja grad SPLIT dobio je još jedan 'event' koji pomalo postaje tradicija.

Dana 01.travnja u 17:00 sati održava se na PJACI takmičenje u bacanju ISPRAVNIH ručnih satova. Organizator će osigurati dvije stranački neopredijeljene nezavisne tročlane komisije i tročlani nadzorni odbor (neparan broj da ne bi došlo do izjednačenih glasova u duhu odredbi koje koristi Hrvatski sabor). Prva komisija će definirati i nadgledati mjesto bacanja i odrediti crtu bacanja te kružnu slobodnu zonu oko mjesta bacanja od 5 m u polumjeru kako bi se takmičaru osigurao mir i prostor za zamah. Druga komisija mjeriti će udaljenost između mjesta pada bačenog sata i crte bacanja i prikupljati bačene satove nakon obavljenog mjerenja. Nadzorni organ nadgleda rad komisija. Organizator će za članove komisije, nadzorni organ i takmičara koji baca osigurati neprobojni prsluk, kacigu i zašitne naočale kako bi se smanjila mogućnost ozljeda.

Propozicije:

• Satovi se bacaju s zapadnog dijela PJACE prema istočnom dijelu, ispod URE, u popodnevno terminu radi eliminiranja zaslijepljenosti takmičara od sunca, te iskorišenja nagiba hodne površine Pjace glede smanjenja efekta kotrljanja prilikom pada bačenog sata.
• Takmičenju može pristupiti najviše 200 prijavljenih; odabrana je najpopularnija brojka u Hrvata. Redoslijed bacanja i pravo pristupa takmičenju određuje se prema listi koja sadrži popis svih prijavljenih poredanih prema datumu i vremenu pristigle elektroničke prijave. Prva komisija definirati će na listi graničnu crtu pristupnika takmičenju nakon rednog broja 200, a ispravnost postupka potvrditi će druga komisija.
• Svi takmičari moraju sa sobom donijeti ovjerenu kopiju od javnog bilježnika na kojoj je njihov OIB koju će predočiti komisiji po njihovom zahtjevu.
• Takmičari pristupaju crti bacanja u roku od 60 sekundi nakon što ih komisija prozove glasnim čitanjem OIB u dva navrata tijekom 10 sekundi. Komisija uspoređuje njihov OIB s listom i odobrava ili ne odobrava bacanje. Ako se tijekom takmičenja ustanovi da broj takmičara nije popunjen, takmičenju mogu pristupiti naredni pristupnici ispod granične crte na listi ako su prisutni.
• Satovi moraju biti tehnički ispravni, dakle da se mogu zakopčati oko ruke bilo kojeg člana prve komisije i pokazivati točno vrijeme najmanje 1 minut prilikom držanja na ruci, što će provjeravati nadzorni odbor. Tolerancija pokazivanja vremena tijekom ispitivanja ispravnosti pokazivanja vremena smije iznositi najviše 5 minuta. Referentno mjerilo je URA na PJACI. Kad se ustanovi ispravnost sata komisija mu prikapča cedulju s ispisanim OIB i odobrava pristupanje bacanju sata.
• Bacanje se mora izvršiti u roku od 30 sekundi nakon što komisija podizanjem zelene zastavice odobri bacanje. Nakon 30 sekundi komisija podiže crvenu zastavu i udaljava takmičara sa crte bacanja.
• Druga komisija po padu i zaustavljanju sata mjeri udaljenost od crte bacanja do mjesta pada sata pri čemu vrijednost kuta mjerenja ne smije biti veći od 5 stupnjeva, što kontrolira nadzorni organ.
• Po mjerenju, komisija upisuje izmjerenu udaljenost u rang listu i sat pohranjuje u vreću koja po osobitostima čvrstoće i kvalitete odgovara vreći u kojoj se čuva novac, slično vreći koja se koristila za čuvanje novca na parkirališu 'Mercatora' u Solinu.
• Takmičenje bez obzira na okolnosti završava u 19:00 sati, kako bi se osigurala vjerodostojnost sličnog okruženja za sve takmičare.
• Po završetku takmičenja druga komisija predaje vreću sa satovima nadzornom odboru.

Nagrada:

Nakon završenog takmičenja dvije komisije se sastaju i određuju pobjednika takmičenja, kojeg javno obznanjuje nadzorni organ javnim čitanje njegovog OIB u dva navrata tijekom 30 sekundi. Ako nakon 60 sekundi po obznani takmičar ne pristupi nadzornom organu, nadzorni organ poziva narednog takmičara prema ostvarenom rezultatu.

Kada nadzornoj komisiji pristupi prozvani takmičar, nadzorni organa provjera njegov OIB i uručuje mu nagradu, PUNU VREĆU SATOVA koje je tijekom takmičenja prikupila druga komisija. Ako mu koji od njih radi, neka mu je sa srećom.

Prijava za takmičenje:

Prijave se dostavljaju od 08:00 do 10:00 sati 01.travnja na elektroničku adresu satovi@takmicenje.com koja mora imati naslov 'Takmicenje' (pripaziti da u naslovu nema nama specifičnih grafema). Poruka glede pravovaljanosti smije sadržavati samo OIB takmičara bez ikakvih osobnih podataka kako bi se sačuvao identitet takmičara od javnosti i smanjila mogućnost nepotizma i mobinga ili nekog drugog oblika zlouporabe.

Važna napomena:

Rad organizacionog odbora takmičenja, članova komisija i nadzornog odbora je volonterski. Organizacioni odbor u fazi je prikupljanja potrebitih dozvola za takmičenje, kao uporabna dozvola za korišenje Pjace u planirano vrijeme glede održavanja takmičenja i dozvola za privremeno označavanje hodne površine Pjace. Kako takmičenje započinje 01.travnja organizator si daje za pravo da do dana takmičenja može izvršiti izmjene takmičarskih propozicija kako njemu odgovara bez prethodne najave.

Još važnija napomena:

Čekajte 01.travnja i još jednom sve pažljivo pročitajte! Ako pak netko nađe za shodno prijaviti se prije navedenog datuma, neka se ne ljuti, neće biti uvršten u takmičenje; sam si je kriv!

Organizacioni odbor

Zapovidi od struke

Evo ga, dolazi kraj godine i sad triba potegnit crtu isprid i izad onoga ča smo učinili ili nismo a mogli smo. Informatička struka i nije baš za bacit, a kako imaš i posla tipa HELP-DESK more se dogodit da od telefona ne moreš živit, i da se koji put više ili manje snervaš. I sve to na račun korisnika koji more bit i nije ništa kriv? To mi je dalo malo mislit.

Naime, kako godina gre ča, sviđalo nam se to ili ne, triba se baren provat zapitat ča si u njoj učinija, ča si falija a ča nisi i ča bi ka triba u narednoj učinit da budeš boji. Eto, tako san i ja odlučija potegnit rigu da vidin di san. Ni mi se puno dopalo kad sam možđane vijuge počeja odmotavat put nazad. I onda san sam sebi reka (kako me je Mrki učija) da moran učinit popis lipih stvari kojih ću se držat po počelu, oče reč po Novoj Godini. Ovi ča se bave računaliman rekli bi 'to-do' lista. E pa sam onda sam sebi zamislija jednu taku listu od 10 pravila ka 10 zapovidi:

1. Biću dobar prema korisnicima, neću im grintat da su već odavna tribali naučit ovo ili ono, nego ću se lipo prema njima gosparski i fino ophodit kada su male bebe. Lipo ću im sve pomoć i tepat jerbo su najboji od najbojih na svitu. Uvik ću im uputit koju lipu besidu u prolazu i upitat za zdravje.
   
   
2. Sve ću lipo dokumentirat. Napisat ću pravila privatljivog ponašanja i osmislit pulitiku protiv belaja. Lipo ću im obazrivo to predočit. Neću inzistirat da se je pridržavaju. Nisam policijot. Pa može kogod malo koristit DC++, µtorrent ili slično. Ako se CERT štagod naljuti reču im da sam ja to malo usputno eksperimentira glede sigurnosti. Triba malo nevoje znat primit na svoja leđa. Pa nije grij poslušat malo muzike.
   
   
3. Neću korisnike zainat izluđivat pojmoviman oko struke da što prije uteknu od mene, jerbo im je sve manje jasno šta im više govorin. Bit ću, kako sad pulitičari beside, trasparentan ka caklo. Uvik ću im blago i finčukasto ukazat da u ime mape ili datoteke ne bi tibali bit naši č,ž,š-ovi, ali eto dogodi se.
   
   
4. O svemen ča im ni jasno i ča me upitadu lipo ću i ugodno pročakulat, na njima pojmljiv i razumljiv način. Lipo i strpljivo ću ih učit o onome ča im triba. Neću ih mučit o CARNet-ovim tečajevima i o Edupoint-u. Lipo ću im reč da sam im uvik na raspolaganju i dat im broj moga mobitela kao bi me mogli zvat kad god im se prohtije.
   
   
5. Manit ću se skitanja po kafanam, školama, tečajevima i seminarima dok je radno vrime da bi što više bija raspoloživ svojim korisniciman. Nastojat ću ne brontulat na neki njihov tog momenta njima razumljiv zahtjev. Osobito kad im se žuri poslat kakav važan znanstveni e-mail s prilogom.
   
   
6. Prioritete posla rasporedit ću prema stvarnim potrebaman, a ne po tome kako mi ko donese više čikolate ili skuva kavu ili me pozove na neku finu marendicu. Sve faturete potpuno ću zanemarit za korist svih. Iskoristi ću mrežne tehnologije da mogu radit i od doma sve dok me žena ne potira u krevet.
   
   
7. Zabit ću sebi u tintaru da ovo nije samo moja mreža, da sve skupa nisu samo moja računala, već da su to korisnici mukotrpno stekli i da sam CARNet-ovac upravo radi njih i za sve ča činim, činim jer njima triba. Oni su uložili ogroman znanstveni trud da tako bude. Stavit ću ih na prvo misto, isprid žene i Japana.
   
   
8. Primijenit ću a ma baš sva novodobiveno znanja i upotrebom novih tehnologija poboljšati život mojih korisnika kako bi im smanjija zadaće van njihove struke i poboljša učinkovitost u njihovoj struci. Naučit ću crtat postere, grafove i radit tablice. Nije za goreg jer ću ponovit matematiku i unaprijedit saznanja iz pituravanja.
   
   
9. Neću bit prajac prema CARNet-u. Nije da ne bi ima čagod za kazat, ali za grintanje je zadužen Mrki. Ja mu mogu bit samo pobočnik, ako me privati za tu funkciju. Istina je, triba priznat, to je ekipa koja stalno nešto radi, pa ako štagod i faliju nije im za zamirit.
   
   
10. Neću ni po koju cinu prigovarat šinjorinama i momcima iz SRCE-a. Nisam poludija. Uvik mi pomažu kad upadnen u kakicu. Inače će mi pripetat neki novi AAI.

Samo neznan oču li imat fumade budem li se svega ovega drža, jerbo bi moga lako završit u likara za glavu. Ali obećajen, bit ću dobar na ponos i diku svima nama, pa taman se namučija ka tovar. A blagdani su pred nama. E pa kad je tako, neka Vam je svima čestit Božić i sretna i beričetna Nova Godina drage kolegice i kolege ma gdje bili.

Vaš sistem-administrator

Kumpiri, droga i braća Dalton

Tako pri niki dan prolazin susidnom ulicom i vidim jednog čovika di gađa drugog kumpiron! Mislin u sebi - 'Vidi krelca, ča ne uzme bovan pa ako ga skine imat će ovi šta i zapantit bar neko vrime'. Bit će da on ni tija da mu bude po onu 'Ko tebe kamenom, ti njega ...'.

Deboto sam to i zaboravija dok nisan iduću šetemanu poša u meštra vidit doklen je doša s mojon kantom, oću reć s mojin lipin, starim isluženim tomobilom. Sve su šanse bile da ga opet vrati u život, uz štogod šoldi fala Bogu.

U priši proša san kroz podhodnik misleć da ću prin doć do garaže, a ja izletija na parking. Vas san se snerva. Ma ne radi toga što san falija di ću proć, nego u ti hodnik u po bila lipog sunčana dana neki mladac upravo si daje 'transfuziju' s nikon injekcijon. Osta san ka blenta.

Dosad nikad to nisan vidija, pogotovo kad san bija mladi. Ludega grada, oćeju li to počet lipo na miru radit na šentadi usrid rive? Nisan zna šta ću učinit. Oma san isprid sebe na brzinu stavija par izbora:

1. Proć kraj njega ka bovana,
2. Istirat ga iz hodnika (neki bi rekli istrat),
3. Odvest u panduriju,
4. Dat mu love da si kupi još.

Izabra san prvi jer mladac je već ima iglu u ruku, drža oko nje niki laštik i gleda me prestravljeno kada vidi đavla. Kad sam doša kod meštra i počeja pričat ljudima, gledali su me kada san pa s Marsa. 'Pa bogati di ti živiš, tako ti je odi svaki dan' - i slične beside. A onda san čuja da je oni tip šta ga je čovik gađa kumpiron dila drogu. More bit da i je i ni. Baš mi je žaj šta mu nisan zapamtija facu. Triba bi kome kazat. Ne štijen puno novine i u zanje vrime ne volin gledat TV (snerva me Hlo), ali sam čuja da u Splitu postoji neki ELIOT NESS koji se ka dobro s njiman dileriman zna snać i izać na kraj.

Inače ode di ja stojin puno je lipi kraj. Oko mene su tri faksa, skupina srednjih škola i nekoliko bližih i daljih osnovnih. Raj za kumpire. Ako Eliot Ness ne more ništa učinit s kumpirima, a pari mi se da se policijoti slabo muvaju po kvartu, moga bi gradonačelnik zvat u pomoć braću DALTON. Oni najmanji je dovoljno lud pa bi moga slučajno falit i ukokat kojoga dilera. Neš ti štete. To ti je isto kada si bacija mućak.

Depilacija

Lito, vrućina, sedmi misec 'dere', godina gospodnja 2005, a ispitni rokovi na fakultetu idu uživo. Neno (profešur u nekom od zvanja) zakaza usmeni ispit ranije ujutro kad bi ka tribalo bit ladnije, ali je isto bilo vruće ka u paklu. Dođu tako studentica i jedan joj od kolega.

• ONA - Preplanula od sunca, namirisana, u lipo dizajniranoj u urednoj majci ispod koje malo viri pupak, minica velika do te mire da si bez pardona moga ubrat ima li čiste mudante ili nema, lipe depilirane noge i smišne lagašne sandale. Kada je ispala iz filma. Zna mala šta radi. Šta profešur bude više u nju gleda, manje će je pitat.
  
  
• ON - Majica izlizana i rastegnuta od pranja, bil ka snig jer je bit će negdi cili dan igra na karte u ladu, kratke gaće, izlizanih džepova, vezane laštikom tamo di bi treba bit kajš, dlakavih i krivih nogu obuven u japanke koje su u opticaju barem drugo lito. On definitivno o strategiji ili taktici bilo koje vrste nema pojma.

Sitin se moga studiranja iz doba 70' kad nisam moga ni na zadaću doć bez veštita. Je su se vrimena prominila.

Neno ih gleda i veli njemu - 'Ma dobro kolega, ipak je ovo javna i znanstvena ustanova. Kako ste mogli tako obućeni doć na ispit?' - a ovi će ni pet ni šest - 'A što mi fali? A vidite nje, kao da je ona bolje obučena od mene'. Srića profa pametan i nije se da smest pa će - 'Ma Vi ste kolega potpuno u pravu, ali ipak ste se prije dolaska ovdje mogli malo DEPILIRAT, a ne doći tako zapušteni'.

Ne mogu se sitit kako je sve to završilo ali pitat ću ga prvom prilikom kad ga vidin. Možda triba propisat kako bi se u ustanovu u pojedinim prilikama smilo dolazit, ali moje je mišljenje nek svako dolazi kako more, ioanko je pinez za obuć se sve manje.

TV u boji

Studenti ka studenti, neki bolji, neki lošiji, a neki skloni svim mogućim zafrkancijama. U ovu zadnju kategoriju spada i Smajo. Uspješan i pametan student, demonstrator iz elektrotehnike, širokog spektra interesa i znanja tako da je s njim uvik bilo lipo proćakulat. A spada i u grupu zafrkanata.

Godina 75', svi smo već druga-treća godina studija elektrotehnike, i nekako u to doba EI Niš (Elektronska industrija Niš) lansira televiziju u boji 'Spectra color specijal 75'. Stoji tako klapa na okupu kad će jedan od studenata elektrotehnike Smaji - 'Jeli Smajo znaš li kako radi TV u boji?'.

Smajo ga malo čudno pogleda, ipak je to student od elektrotehnike, i onda će mu mrtav ozbiljan - 'Znaš kako radi obični TV?' - 'Znam.' - veli mu kolega. 'E vidiš ...' - nastavi Smajo - '... TV u boji ima ti u katodnoj cijevi tri tube ka od kaladonta. U njima su tri osnovne boje; crvena (R), zelene (G) i plava (B), ili stučnije RGB sistem. Kad triba prikazat crvenu boju onda se elektronski snop usmjeri da prođe kroz crvenu tubu i tu se elektroni pituraju. Kad tako piturani udru u zaslon emitiraju svjetlo ote boje. E sad, kako ti se te tube s vrimenom troše, nakon par godin, kad slika malo izblidi, moraš odnit TV u servis da mu ugrade nove tube. To ti je najjednostavniji opis. Jesi li razumija?'. - 'Jesam' - veli ovaj.

Boja ka boja, moreš je dobit na puno različitih načina, ali sugurno ne na opisani. No do današnjeg dana nismo saznali kad je kolega shvatija kakvu mu je priču Smajo proda.

Neobičan sudar

Lito, vrućina, upeklo da ne moreš živit. Pero (Peričić), srednjoškolski supatnik IVa EOSS, mrga od čovika, spušta se s Golfom niz blagu nizbrdicu od par stotina metara prema semaforu. Što od domaćih, što od turista, stvorila se kolona od vrha do dna nizbrdice. Auti gredu mic po mic zbog velike gužve. Pero pusti auto malo na kočnicu, pa stane, pusti ove malo naprid da se odmaknu, pa se opet uputi, da ne bi mora cilo vrime 'šaltat'.

No iza njega neki nervožast tip cile vrime mu je trubija da gre naprid iako se nema di. Ne možeš kolonu preletit. Kad mu je nervičak sedmi-osmi put opet zatrubija, Peri je puka film, spusti auto nizbrdo koliko je moga da iza sebe napravi mista, ubaci u 'retur' i svom forcom ga pukne. Kako je izad ima kuku, ova se je dobro zabila u prednju masku nervičkovog auta i napravila lipu štetu. Pero smista istrči iz auta i počne vikat na njega - 'Koji ti je ..., kako to voziš? Vidi šta si mi straga napravija od auta. Jesi ti lud? Ko ti je da dozvolu?' - 'Ma nisam ja, ti si se zabija u mene, a ne ja ...' - 'Ma kako ja u tebe? Jesmo li na nizbrdici i nisam ja iza tebe nego si ti iza mene. Šta ne paziš kako voziš nego zuriš okolo ženama u noge? I još im trubiš! Evo neka ljudi potvrde šta su vidili ...'.

Ljudi ka ljudi, vidili su ono što im je Pero ka prvi sugerira, i potvrdili da je Pero na nizbrdici isprid tipa i da ga stoga nikako nije moga udrit, osobito žene. Potom su zvali i čekali policiju. Kad je policija došla oti nervožast tip cilo je vrime govorija policajcu da ga je Pero udrija a ne on Peru (što je fakat i bila istina). Na to će njemu policajac - 'Ma šjor, molim Vas, ne pričajte pizdarije!'.

Kako god bilo, napad je uvijek najbolja obrana.

Bingo

Godina Gospodnja 2010, krizna i zastrašujuća. Tokalo me obilazit likare zbog opake bolesti i kako moraš dugo vrimena strpljivo čekat dok ne dođeš na red svašta čuješ. Tako mi u uho 'uleti' razgovor što bi ljudi napravili da dobiju 32 miliona kuna na 'Bingo'. Jedan bi ovo drugo ono, ali su me je najviše dojmile slijedeće beside:

- 'Ja bi da dobijem 32 milje unajmio 32 snajperista i da svakom 1 milju.'.

Ostatak svita u čudu i jedan upita - 'A zašto?'.

- 'Lipo bi im reka: područje djelovanja Markov Trg, meta saborski zastupnici, vlada, ministri i njihovi tajkunčići, poduzetnici, super savjetnici i sve otale vrste lopina i ništarija, izbor mete proizvoljan, vrijeme djelovanja po volji, rok djelovanja godinu dana. Onda bi ih tija vidit oče li činit štetu i krast ili neće i pravit od svih nas redikule.'

Kao da je čitao knjigu 'Holocroftova pogodba'.

He, a kako dobit 32 milje na Bingo? Ma ne bi ih čovik sigurno potrošija pare na ti način, nije lud tako glupo ih stuč, i to još na način da se ubija pošten svit. Može se i pametnije uložit lova. Na primjer, unajmit 16 snajperista za 16 milja uz rok od dvi-tri godine da ne rade pod stresom, a s ostatkom love kidnit, recimo na Madagaskar, za osigurat glavu i alibi. Ili je dovoljno samo ispravno uporabiti 'RAID', za tamanit štetočine naravno?

Zloba

Imam često običaj prilikom šetnje svrati u 'birc' na pivo, osobito ako je lipi dan. Draže mi je liti jer se može uživat na otvorenom prostoru i čistom zraku. Nije to isto kao kad si u zatvorenom klimatiziranom prostoru, pa taman bio određen za nepušače. I tako ja obično sidnem u neki kantun i hoćeš-nećeš mora ti nešto upast u uho sa susjednih stolova.

Tako neka ekipa sa susjednog stola nešto besjedi o svemu i svačemu pa i gradnji mostova. Između ostalog tema su bili Pelješki, Maslenički i Dubrovački most. Iz razgovora sam razabra kako pričaju o imenima tih mostova, te da se Dubrovački most zove 'Most dr. Franja Tuđmana'. Iz priče sam razabra da Maslenički most nema ime, a nagađali su kako će se zvat Pelješki most.

U toj priči jedan od njih će: 'Ja bi volija da se Maslenički most zove Jure Radić i da stalno puše velika bura.' - 'Zašto?' - upita jedan od sugovornika. - 'Zato jer jedino tada mogu pročitat u novine neki veliki naslov tipa JURE RADIĆ ZATVOREN.'

Jedva sam se suzdrža da se ne umišam i izgrdim cilu tu ekipu. Zar je moguće da toliko zlobe mogu uputit prema jednom radišnom, sposobnom i nadasve vridnom i vidovitom čoviku?

Urbani Jugoslaven

Nema tome dugo kad je gradonačelnik Splita vrli i nadasve poštovani gospodin Željko Kerum izjavio da on nikad ne bi postao ovo što je da nije bilo dr.sc. Franje Tuđmana. S njim se po tom pitanju potpuno slažem. Inače obožavam našeg gradonačelnika i nikad ga neću zaboravit kada je na rivi prilikom nekog prosvjednog skupa, na bini, s duboku utisnutim rukama u džepima (valjda s kojom rukom nije igrao biljar?) gordo zapiva braniteljsku pismu '... zovi samo zovi svi će sokolovi za te život dati ...' ka pravi izbrušeni branitelj s par godin ratnog iskustva. U jednom momentu nekom tipu iz publike koji mu je nešto dobacio odbrusio je: 'Šta ti znaš što govoriš? Ti si jedan urbani Jugoslaven koji ne zna što govori!'. Malo sam osta u čudu jer takvu konstrukciju dosad nisam čuja i pitam sam sebe šta bi to triba bit 'urbani Jugoslaven' i o čemu bi ti čovik triba razmišljat. Nakon prebiranja po mozgu zaključija sam da bi 'urbani Jugoslaven' najvjerojatnije razmišlja ovako:

'Da nije bilo rata stvari bi se najvjerojatnije odvijale na slijedeći način:'

• Sanader bi prodavao pornografiju i ne bi čamio u Remetincu.
• Kosor ne bi bila u stanu od 90 kvadrata.
• Barba Luka bi bio sekretar CK SKH.
• Šeks bi bio predsjednik jugoslavenske podružnice 'Amnesty International'.
• Žužul bi predavao socijalnu i kliničku psihologiju.
• Generali ne bi švercali drogu i gorivo.
• Zagorec bi bio pomoćni geodeta, prenašao bi motke i ne bi zaglavio u zatvoru.
• Gotovina bi bio u zatvoru u Francuskoj, a ne u Hagu.
• Norac bi bio konobar umjesto da sjedi u zatvoru.
• Korade bi mijenjao špine po Zagorju i vjerojatno bi još bio živ.
• Krstičević bi sad polagao za majora JNA i ne bi ništa znao o računalima.
• Nadan ne bi živio u par stotina kvadrata i ne bi imao 'planinarski dom'.
• Borković bi dogurao do starijeg vodnika.
• Čikara bi bio vodnik I klase.
• Bandić bi bio referent u uredu za općenarodnu obranu.
• Rajić bi vozio kamion.
• Rojs bi vozio autobus i švercao rakiju.
• Todorić bi bio sitni švercer na Dolcu.
• Kerum bi vozio bager Melioracije i ne bi se spetljao s Fani.
• Mamić ne bi bio direktor Dinama, već bi bio oružar (popravljao kopačke).
• Hrvatsko se ne bi moglo prodavati, pokloniti, posuditi ni iznajmljivati strancima.
• Izostala bi famozna privatizacija, pretvorba ili pljačka, kako god to nazvali.
• Ne bi bilo ni T-Com-a ni Mudrinića.
• Jure ne bi gradio mostove gdje stigne.
• Saborski zastupnik radio bi besplatno, s dohotkom od firme gdje je zaposlen.
• Penzioneri vjerovatno ne bi prekopavali po kantama.
• Djeca bi u autobusu prepuštala mjesto starijima.
• Bilo bi možda jebeno kao i sad, ali barem moralnije i donekle pošteno.

'Uglavnom, sve bi bilo na svom mjestu!'